13.03.2020. UK: Šta znači – biti orijentisan na oporavak?

Posljednjih mjeseci dosta vremena sam provodio radeći sa sistemima, njegovateljima i pacijentima sa ozbiljnim mentalnim bolestima. Puno sam razmišljao o ulozi oporavka i kako orijentacija ka oporavku izgleda u tom [...]

Posljednjih mjeseci dosta vremena sam provodio radeći sa sistemima, njegovateljima i pacijentima sa ozbiljnim mentalnim bolestima. Puno sam razmišljao o ulozi oporavka i kako orijentacija ka oporavku izgleda u tom kontekstu.

Naišao sam na Biblioteku oporavka Univerziteta u Melburnu i pod kategorijom nada, pronašao nekoliko zanimljivih i izazovnih dokumenata. Ovi dokumenti bi mogli biti korišteni za evaluaciju aktivnosti ili servisa, kako bi se procjenilo do kog stepena su orijentisani na oporavak.

Ovo se čini naročito važno obzirom da se u posljednje vrijeme svi programi za poremećaje uzrokovane upotrebom supstanci kao i praktičari koji ih sprovode opisuju kao orijentisani na oporavak. Dodatno, ova vrsta alata zaista može biti od koristi, kako i drugi pristupi usvajaju jezik oporavka i uloge kao što je savjetnik za oporavak (eng. recovery coach). Na primjer, pristupi smanjenja štete.

Neke od stvari koje se ističu iz prvog dokumenta jesu naglasak na nadi na svakom nivou, visoka očekivanja, usmjerenost ka rastu, lična odgovornost i zalaganje kao i uključivanje u lokalnu zajednicu.

Praksa orijentisana na oporavak

Praksa orijentisana na oporavak  

Praksa koja nije orijentisana na oporavak

 

Nada je sastavni dio razgovora na svakom nivou pružanja servisa. O nadi se malo govori.
Odnos između pružaoca servisa i korisnika se temelji na suosjećanju, razumijevanju i prepoznavanju jedni drugih kao jedinstvenih pojedinaca te je to temelj za dobar rad. Kontrolisanje/nadzor, briga i zaštita osoba je temelj rada.
Postoje visoka očekivanja za oporavak i to se smatra ishodom servisa. Stabilizacija je očekivani ishod.
 

Rad sa osobama je smislen i kreiran tako da pomaže osobama u njihovom rastu i  oporavku prema njihovim snovima, željama i ciljevima. Primarni mehanizam koji pokreće ovaj proces je proaktivan, planiran kontakt u toku kojeg se koriste ciljevi i koraci  prema postizanju ciljeva u pisanoj formi

Radu sa osobama nedostaje usmjerenje te je orijentisan na adresiranje kriznih situacija. Postoji malo ili nimalo planiranih, smislenih kontakata. Korištenje ciljeva i planiranje ostvarivanja ciljeva u pisanoj formi nije potaknuto servisima ili pružaocima servisa.
Naglasak je na brizi o sebi, samoupravljanju i edukaciji. Osobe se podržavaju da postanu stručnjaci za brigu o sebi. Osobe se educiraju o lijekovima, samopomoći, strategijama suočavanja i upravljanju simptomima. Informacije se otvoreno dijele i korisnici imaju pristup informacijama. Poslušnost je poželjna. Smatra se da stručnjaci znaju šta je najbolje za korisnika. Informacije se uskraćuju jer se smatra da korisnici ne razumiju ili neće na pravi način iskoristiti informacije koje im se daju.
 

Integracija u lokalnu zajednicu je glavni fokus ili praksa. Ovo uključuje: normalno, integrisano stanovanje, posao, iskustva i rad koji je smislen za osobu, povezivanje sa lokalnom zajednicom,  drugim ljudima, društvenim i rekreacijskim aktivnostima. Manje naglaska se stavlja na programe vezano za mentalno zdravlje i grupe.

Naglasak je na korištenju programa mentalnog zdravlja vezano za posao, društvene i rekreativne aktivnosti.
Osobe se podržavaju za preuzimanje rizika (neuspjeh je dio individualnog rasta). Zaštita i emocionalna sigurnost su primarna briga.
Osobe kojima se pružaju servisi su uključene  u donošenje odluka na svakom nivou i upravljaju svojim planom brige, planiranjem servisa i načinom rada. Stručnjaci zadržavaju moć donošenja odluka i znaju šta je najbolje za korisnika.
Podrška osoba sa ličnim iskustvom ovisnosti i oporavka i grupe uzajamne pomoći se ohrabruju i cijene. O podršci osoba sa ličnim iskustvom ovisnosti i oporavka i grupama podrške pružaoci servisa ne govore.
Osoblje predviđa krize i radi sa korisnicima na planiranju mjera za periode prije krize i poslije krize. Osoblje ne troši vrijeme na zdravlje i planiranje dobrobiti i stoga se puno vremena bave samom krizom.

 

Ono što mi je zapalo za oko u drugom dokumentu je očiti skepticizam prema empiricizmu i cilju objektivnosti, kategorizirajući ga kao „tradicionalni“ pristup: (čini se) bez vrijednosti, naučni i uključuje randomizirane kontrole studije.

 

Tradicionalni pristup Pristup oporavka
Vrijednosti i raspodjela moći
 (Čini se) bez vrijednosti  Usmjeren na vrijednosti
 Profesionalna odgovornost  Lična odgovornost
 Orijentisan na kontrolu  Orijentisan na izbor
 Moć nad ljudima  Budi moć pojedinca
Osnovni koncepti
 Naučan  Humanističan
 Patologija  Biografija
 Psihopatologija  Uznemirujuće iskustvo
 Dijagnoza  Lično značenje
 Tretman  Rast i otkrivanje
 Osoblje i pacijenti Stručnjaci po obrazovanju i stručnjaci po iskustvu
Baza znanja
 Randomizirane kontrolne studije  Narativi koji usmjeravaju
 Sistematični pregledi  Modelirano prema uzorima
 Bez konteksta  Unutar društvenog konteksta
Radne prakse
 Opis  Razumijevanje
 Fokus na poremećaj  Fokus na osobu
 Temeljeno na bolesti  Temeljeno na snagama
Temelji se na reduciranju nepovoljnih   događaja  Temelji se na nadi i snovima
 Pojedinac se prilagođava programu  Pružaoc se prilagođava pojedincu
 Nagrađuje se pasivnost i poslušnost  Njeguje se osnaživanje
 Koordinatori stručnjaci njege  Samoupravljanje
Ciljevi servisa
 Protiv bolesti  Za zdravlje
 Dovođenje pod kontrolu  Samokontrola
 Poslušnost  Izbor
 Povratak ‘normalno stanje’  Transformacija

 

Pretpostavljam da mi je privuklo pažnju to što su ovo temelji na kojima programi i pristupi, uključujući na oporavak usmjerene programe i pristupe, teže da uspostave legitimitet.

Ne znam da li su ovo prave smjernice za razgraničavanje na pristupa orijentisanih na oporavak od drugih pristupa, ali, kako se oporavak sve više destabilizira u profesionalnim i zagovaračkim krugovima, čini se vrijednim ponovnog pregleda.

Izvor: https://recoveryreview.blog/

 

 

Najnoviji članci
Arhiva