Uz individualnu terapiju i potpunu detoksikaciju, grupna terapija je jedan od najvažnih segmenata u tretmanu protiv ovisnosti.
U ovom članku ćemo objasniti šta je zapravo grupna terapija, šta nije grupna terapija, ciljeve, strukturu, prednosti i nedostatke grupne terapije, i pet različitih vrsta grupne terapije.
Šta je grupna terapija? (Kratki istorijat)
Grupna terapija je nastala početkom 20. vijeka. Utemeljitelj je američki psihijatar Dr.J.H.Pratt. Doktor Pratt je držao grupne sesije za pacijente oboljele od tuberkuloze, na kojima ih je podučavao kako da se brinu o sebi u kućnim uslovima.
Doktor Pratt je otkrio da su njegove sesije bile jako korisne za pacijente, da su im pružile osjećaj zajedništva, podršku i mogućnost identificiranja sa drugima koji prolaze kroz isto iskustvo.
Tokom 1950. godine počeo je nazivati ove sesije “grupnom psihoterapijom”.
Tokom 20. vijeka rasla je popularnost grupne terapije, a poslije je postala i svjetonazor.
Pronašla je svoj put i do UK, gdje su prvi praktičari grupne terapije bili Wilfred Bion i S.H. Foulkes. Koristili su grupnu terapiju u radu sa vojnicima koji su iskusili zamor i traume tokom 2. svjetskog rata.
U stvari, grupna terapija može u velikoj mjeri zahvaliti, na svojoj stečenoj popularnosti, svjetskim ratovima, zbog kojih je bila potrebna terapija velikom broju muške populacije.
Šta je grupna terapija? (Definicija)
Grupna terapija je oblik terapije u kojoj grupu klijenata vodi obučeni terapeut tokom terapijskih sesija.
Sesije se odvijaju redovno, na sedmičnom nivou ili svakodnevno ukoliko je pacijent u programu stacionarnog liječenja.
Broj klijenata u grupi je obično između 6 i 12. U grupama u kojima sudjeluju osobe koje se suočavaju sa problemom ovisnosti je najčešće između 10 i 12 klijenta.
Svrha grupne terapije je pomoći klijentima u borbi sa problemima. U slučaju poremećaja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, cilj grupe je da pruži podršku, ohrabri članove grupe, ponekad i da konfrontira članove kako bi prevažišli poricanje i da pruži pomoć u procesu oporavka.
Važno je napomenuti da se programi od 12 koraka ne klasificiraju kao grupna terapija, razlikuju se na više načina. Na primjer: grupu ne vodi kvalifikovani terapeut, nemaju ograničen broj članova, obično su besplatne, nemaju strogu politiku vezanu za prisustvovanje i više su osmišljeni kao program podrške, a ne kao terapija.
Postoji više oblika grupne terapije. Pet glavnih vrsta uključuju: grupe za razvoj vještina, interpersonalne grupe, kognitivno-bihevioralne grupe, grupe podrške i psihoedukativne grupe.
O njima će biti riječi u nastavku ovog članka.
Zašto postoji potreba za grupnom terapijom?
Dok je individualna terapija važna za otkrivanje traumatskih iskustava i pruža intenzivnu podršku od strane terapeuta, koja je potrebna osobama tokom oporavka od ovisnosti, grupna terapija također ima nekoliko važnih uloga.
Prvo, od velike je važnosti da osobe koje se oporavljaju imaju interakciju sa ljudima koji imaju ista iskustva. Kada se interakcijom pravilno upravlja, može se stvoriti veza koja je od izuzetne važnosti u održavanju apstinencije i poticanju optimizma za budućnost.
Ljudi u oporavku često su izolirani, izolacija pospješuje ovisnost, a biti dio grupe je dobar način da se tome suprotstavite.
Drugo, grupe djeluju kao mikrokosmosi za širu zajednicu
Osobe u oporavku ne uče samo kako da prevladaju svoju ovisnost, nego uče kako da se ponovo asimiliraju u zajednicu, kao članovi društva. U nekim slučajevima, ovisnost dovodi do udaljavanja ljudi od zajednice, a grupa pomaže da osobe u procesu oporavka kreiraju nove procese, strukture i načine, kako bi mogli naučiti važne socijalne vještine.
Treće, grupe se bore protiv nekih stvari karakterističnih za ovisnost, kao što su stid i depresija. Članstvo u grupi može pružiti snažan osjećaj pripadnosti koji često nedostaje ljudima u oporavku. Također može poboljšati pogled na život, što će zauzvrat smanjiti vjerovatnoću relapsa.
Zaključno, za ljude u oporavku je od velike važnosti da su okruženi ljudima koji će ih inspirisati u borbi protiv zloupotrebe supstanci.
Biti dio grupe u kojoj su neki članovi postigli apstinenciju pruža ljudima osjećaj nade i solidarnosti. Ovo su važne emocije koje treba poticati kod ljudi koji su u tretmanu protiv ovisnosti.
Ciljevi grupne terapije:
Uopšteno govoreći, ovo su ciljevi grupne terapije:
- Pružiti primjere adekvatnih i neadekvatnih ponašanja povezanih sa ovisnošću, ljudima koji su u oporavku. Velika je vjerovatnoća da će osobe u grupnom okruženju podijeliti stvari koje rade pogrešno, kao što je dovođenje u situacije koje mogu uzrokovati relaps. Nadamo se da će osvrt terapeuta ili drugog člana grupe na ta ponašanja uzrokovati da drugi članovi razmisle o svom ponašanju i procijene da li djeluju u najboljem, sopstvenom interesu. Suprotno tome, postoje i primjeri pozitivnog ponašanja, kao što je ponovno povezivanje sa porodicom, prekid nasilne veze, koji mogu inspirisati članove da naprave pozitvne promjene.
- Pružiti emocionalnu podršku. Iako se emocionalna podrška pruža i na individualnoj terapiji, prisustvo grupi u kojoj članovi jedni drugima žele sve najbolje, može pospiješiti efekat.
- Naučiti komunikacijske i socijalne vještine. Kao što je već navedeno osobe u oporavku će možda morati ponovo naučiti vještine povezane sa društvenim aktivnostima. Grupna terapija može mnogo pomoći u tom aspektu.
Kako funkcioniše grupna terapija?
Kao što je već navedeno, na grupnoj terapiji obično prisustvuje 6-12 klijenata i terapeut, a sesije se redovno održavaju, sedmično ili svakodnevno.
Neke grupe su otvorene, što znači da se svako može pridružiti u bilo kojem momentu, dok su neke zatvorene, pa njima mogu prisustvovati samo članovi koji su tu od početka.
U manjoj grupi, stolice u prostoriji će biti postavljanje u obliku kruga, dok u većoj grupi mogu biti postavljene u redovima prema naprijed.
Na početku sesije članovi se predstavljaju i navode razloge zbog kojih su došli na grupu.
Terapeut određuje kako će se odvijati nastavak grupne sesije, a to u najvećoj mjeri ovisi o vrsti grupne terapije, na primjer da li se radi o grupi podrške, kognitivno-bihevioralnoj grupnoj terapiji i sl.
Tipična aktivnost uključuje dijeljenje nedavnog iskustva i mehanizme nošenja sa poremećajem ovisnosti. Ostale aktivnosti uključuju strategije riješavanja problema i izgradnju povjerenja.
Članovima je dozovoljeno da ne učestvuju u ovim aktivnostima ukoliko se ne osjećaju spremnim. Neki članovi u početku jednostavno žele da sjede i slušaju prije nego što se uključe u aktivnosti grupe.
Terapeut može odlučiti da koristi dodatne metode i sredstva za učenje na sesijama poput izrade domaćih zadataka, vizuelna pomagala, zadatak igranja uloga i sl.
Za razliku od programa od 12 koraka, od osoba koje prisustvuju grupnim terapijama bit će zatraženo da dolaze na određeni broj seansi. Na taj način se obezbijeđuje veći nivo posvećenosti i kontinuitet.
Prednosti
Postoji nekoliko prednosti grupne terapije, pojedine su navedene u nastavku:
- Grupna terapija pokazuje osobama u oporavku, da i drugi ljudi prolaze kroz ista iskustva. To im pruža osjećaj zajedništva i pripadnosti. Jedan od najcijenjih zagovornika grupne terapije Dr.Irvin Yalom nazvao je taj efekat “principom univerzalnosti”.
- Grupna terapija pruža klijentima iskustvenu podršku drugih koja ih ohrabruje na prestanak konzumacije. Na taj način se stvara osjećaj odgovornosti da se prisustvuje sesijama. Nedostatak učešća na grupama čini terapijski aspekt grupe manje uspješnim. Stoga se stvara motivacija za dolaske na grupu.
- Osobe u oporavku imaju prilku i da podrže druge i da budu podržani na grupnim seansama. Ovaj recipročni odnos učvršćuje vezu između članova grupe, a ta veza pomaže u spriječavanju relapsa.
- Grupe se bore protiv osjećaja usamljenosti koje osobe u oporavku osjećaju. Usamljenost rađa ovisnost. Reduciranje osjećaja usamljenosti pomaže oporavku od ovisnosti.
- Na grupama prisustvuju različiti ljudi. Ovo omogućava šire gledište nego na individualnim sesijama.
- Grupe mogu predstavljati važno mjesto na kojem se uči, posebno za ljude koji su tek započeli put oporavka. Osobe u oporavku mogu brže učiti na grupnim sesijama, obzirom da se sadržaj odnosi na sve učesnike u oporavku.
- Grupa podrške može predstavljati i porodicu. Osobe u oporavku možda nemaju bliske odnose sa članovima porodice. Iako nije zamjena za biološku porodicu, grupa može pružiti nešto slično.
- Grupe su efikasne. Ovo može izgledati kontraintuitivno: na kraju krajeva, u grupnom okruženju svaka osoba koja se oporavlja dobiva znatno manje vremena terapeuta. Međutim, kada se grupnim procesom pravilno upravlja, članovi grupe mogu djelovati kao “dodatak” terapeutu. To znači da više osoba može imati terapeutsko dejstvo u isto vrijeme.
- Grupe potiču konfrontaciju koja je ponekad jako korisna. Poricanje problema je karakteristično za ovisničko ponašanje, a grupe mogu utjecati na to.
- Grupe pružaju strukturu. Za ovisnost je karakterističan haotičan način života, a upravo dnevna ili sedmična seansa pruža osjećaj rutine važan u borbi sa ovisnošću.
- Pojedincima je lakše da se otvore u grupnom okruženju. Individualne sesije mogu biti intenzivne dok grupa podrške može potaknuti osobe u oporavku da počnu dijeliti svoje iskustvo.
- Grupna terapija je obično jeftinija od individualne. Ovo može biti važan podatak ljudima koji imaju finansijskih poteškoća, mada se i dalje preporučuju dolasci i na grupnu i na individualnu terapiju, jer se međusobno nadopunjuju.
Nedostaci
Postoji također i nekoliko nedostataka grupne terapije kojih trebamo biti svjesni. Navest ćemo neke od njih:
- Na grupnoj terapiji osobe koje se oporavljaju ne dobivaju toliko fokusirane pažnje kao na individualnim sesijama. To znači da grupne sesije možda nisu najbolji izbor kada su u pitanju procesi povezani sa traumom ili okidačima.
- Postoji šansa da neki članovi grupe jednostavno neće napraviti promjene u svom životu. Moguće je da članovi odbijaju da naprave promjenu ili čak i lažu o svom napretku. Na taj način mogu poremetit svoj i tuđi oporavak.
- Osobe u oporavku mogu imati poremećaj ličnosti ili problem sa mentalnim zdravljem. Ovo može otežati dinamiku grupe i zavisi od toga na koji način to terapeut tretira.
- Teže je garantovati apsolutnu povjerljivost u grupnom okruženju. Dok terapeut nikad ne bi odao povjerljive informacije sa terapije, osobe sa grupe bi mogle. Ovu stavku je nemoguće izbjeći.
5 različitih vrsta grupne terapije
U ovom dijelu navodimo kratak sažetak pet glavih vrsta grupne terapije.
- Kognitivno-bihevioralna grupna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija se fokusira na identifikaciju i modifikaciju negativnih misli. Prema postulatima kognitivno-bihevioralne terapije promjena načina razmišljanja utiče na izbjegavanje relapsa.
Kognitivo-bihevioralna terapija je jedna od najčešće upotrebljivanih i statistički podržanih vrsta terapija.
- Psihoedukativne grupe
Na psihoedukativnim grupama fokus je na podučavanju članova o ovisnosti, i povezanim temama poput mentalnog zdravlja. Umjesto da članovi govore o svojim problemima, ove grupe nude predavanja slična predavanjima u školskom sistemu.
Također pružaju informacije o tome kako ostati trijezan, kako brinuti o zdravlju, kao izbjeći okidače, upućuju na tehnike o svjesnosti i relaksaciji.
- Grupe za razvoj vještina
Kao što sam naziv implicira, grupe za razvoj vještina se fokusiraju na poboljšanje vještina potrebnih za život bez upotrebe supstanci.
Teme mogu uključivati izbjegavanje okidača, donošenje dobrih odluka kada je u pitanju potrošnja novca, kontrolu bijesa, usvajanje društvenih vještina.
Sve ove vještine su od velikog značaja u životu i njihova odsutnost može dovesti do relapsa.
- Interpersonalne grupe
Interpesonalne grupe predstavljaju vrstu grupe koje je najteže voditi, ali se smatraju za jedne od najefikasnijih.
Pomažu u oporavku na način da pokušavaju riješiti probleme ukorijenjene u djetinjstvu, njeguju pozitvno grupno okruženje, te traže uzročno posljedične veze između trauma iz prošlosti i ovisnosti.
- Grupe podrške
Grupe podrške njeguju podržavajuću atmosferu. Članovi se ohrabruju da podijele svoje iskustvo i razgovaraju o izazovima s kojima se suočavaju.
Uloga terapeuta na grupi je da sluša i podijeli pozitivne primjere koje bi članovi trebali da primjene.
Zaključak
U ovom članku pobliže smo objasnili koncept grupne terapije, njenu primjenu, prednosti i nedostatke, te osnovne vrste grupne terapije.
Nadamo se da ste proširili svoje znanje čitajući ovaj članak i da ste spremniji da donesete odluku o vlastitom uključivanju u tretman ili uključivanju u tretman Vaših bliskih osoba.
Izvor: https://www.rehab4addiction.co.uk/addiction-treatment/group-therapy-addiction
Reference:
[2] https://www.theriversource.org/aa-12-step-meetings-group-therapy/
[3] https://www.rebelliouswellnesstherapy.com/yalom-s-11-curative-factors